ЗОВ — Анђелко Заблаћански — Поезија

ЗОВ



Дај ми само један уздах
Мирис пролећа из недара ти голих
Пусти
Да усном такнем латице
Модре – чежњиве
Узми тај грешни додир сна
И знај
Буђење је грех већи
Од свих жеља у нама

5 коментара:

  1. Ne budi se,
    spavaj, sanjaj...
    U nedrima zagrljaja
    šaljem i leptire,
    nebeskog svoda boje,
    mirise čežnje i želja...
    Ne budi se,
    spavaj i sanjaj
    snove koje ti dadoh
    nekada davno, pre vremena...

    ОдговориИзбриши
  2. iz snova budnih
    ne umem da se budim
    jer kako bez njih
    dah tvoj da zudim

    ОдговориИзбриши
  3. Анониман11. март 2010. 22:38

    Uzmi taj gresni dodir sna,
    i kroz hodnike zaborava,
    iz mog srca put nadji...
    dosta je bilo bola.

    Sjajna pesma i moj skromni doprinos. Pozz -Nesanica-

    ОдговориИзбриши
  4. Necemo se ni buditi...:))Ludica

    ОдговориИзбриши