ПОГЛЕД У — Анђелко Заблаћански — Поезија

ПОГЛЕД У



Поглед нетрагом лута небо да ухвати
Ни ноћ, ни кишни облак зене му неће таћи
Ни сном да га узму таласи житних влати
Јер тек очи једне у бестрагу ће наћи

Заденут у дланове даљину види јасно
И сенке и боје - у јари дрхтај пути
И први пут с мишљу да никад није касно
Узети и дати све што се надом слути

Капци краду зраке - тад с пасликом живи
Руменом пругом зоре зачас сутон боји
И небом уплашени беже облаци сиви
Јер у погледу овом баш исти други стоји

3 коментара:

  1. Kakvo savrsenstvo. Zaboga miloga, sta ste, covek il Bog?

    ОдговориИзбриши
  2. Može li neko običniji nego što ja slutim, napisati ovako nešto:

    Java snove sruši kao kulu od karata, ali DETE u čoveku sve to da zaboravu, opet se preda novim snovima mada zna da će ih stvarnost iznova odneti kao vetar pesak. Može li , pitam sebe, a pitam i Vas. Poznata mi je Vaša skromnost, ali ovo je zaista nešto što ne može svako.
    Ili, moželi, može li poštovani poeto, može li ovo svako da napiše:

    MOLITVA

    Milostivi, gospodar si duše moje,
    Usliši molitve svoga roba
    Neka patim, ako kazne su Tvoje
    Ali ne daj da mi smernost bude slaba.

    Gospode, usliši da greh kajem
    Sve moje - i mojih predaka s mačem
    Iulij mi snagu Tebi da se dajem
    Ali me spasi iskušenja plača

    bože, ne daj da u svom bolu zaboravim
    Bol tuđi - i Tvoj trpljen za nas
    Daj i u jadu s nadom da boravim
    A u tebi duša samo nek nađe spas.

    Ovo ne može svako, tvrdim,! Ovo možete samo Vi, među ljudima od Boga odabran.

    ОдговориИзбриши