
Ни ноћ, ни кишни облак зене му неће таћи
Ни сном да га узму таласи житних влати
Јер тек очи једне у бестрагу ће наћи
Заденут у дланове даљину види јасно
И сенке и боје - у јари дрхтај пути
И први пут с мишљу да никад није касно
Узети и дати све што се надом слути
Капци краду зраке - тад с пасликом живи
Руменом пругом зоре зачас сутон боји
И небом уплашени беже облаци сиви
Јер у погледу овом баш исти други стоји
Kakvo savrsenstvo. Zaboga miloga, sta ste, covek il Bog?
ОдговориИзбришиОбичнији него што слутите!
ОдговориИзбришиMože li neko običniji nego što ja slutim, napisati ovako nešto:
ОдговориИзбришиJava snove sruši kao kulu od karata, ali DETE u čoveku sve to da zaboravu, opet se preda novim snovima mada zna da će ih stvarnost iznova odneti kao vetar pesak. Može li , pitam sebe, a pitam i Vas. Poznata mi je Vaša skromnost, ali ovo je zaista nešto što ne može svako.
Ili, moželi, može li poštovani poeto, može li ovo svako da napiše:
MOLITVA
Milostivi, gospodar si duše moje,
Usliši molitve svoga roba
Neka patim, ako kazne su Tvoje
Ali ne daj da mi smernost bude slaba.
Gospode, usliši da greh kajem
Sve moje - i mojih predaka s mačem
Iulij mi snagu Tebi da se dajem
Ali me spasi iskušenja plača
bože, ne daj da u svom bolu zaboravim
Bol tuđi - i Tvoj trpljen za nas
Daj i u jadu s nadom da boravim
A u tebi duša samo nek nađe spas.
Ovo ne može svako, tvrdim,! Ovo možete samo Vi, među ljudima od Boga odabran.